OBD-II je sučelje koje pruža mogućnost komunikacije s različitim sustavima današnjih automobila. Koristeći OBD-II i specijalizirane alate i programe, moguće je napraviti forenzičku analizu podataka iz tih sustava. Podaci mogu biti dijagnostičke prirode, ali mogu otkriti i pojedinosti nesreće ili incidenta.

Ključne riječi: OBD; OBD-II; CAN; ECU; forenzika; automobili; On-Board Diagnostics

Sa sve većom kompleksnošću današnjih vozila, što uključuje digitalizaciju sve većeg broja komponenti, vozila generiraju sve veći broj digitalnih podataka. Ovi podaci mogu se analizirati zbog pronalaženja problema u radu prilikom održavanja, praćenja različitih parametara vozila, ali i dekonstrukcije prethodnih događaja i tragova. Zbog razlika među standardima i arhitekturama sustava različitih proizvođača vozila, ključno je bilo dogovoriti univerzalno sučelje koje će služiti kao pristupna točka ovim informacijama. Taj sustav nazvan je OBD (On-Board Diagnostics).

On-Board Diagnostics II (OBD-II) standard predstavlja standardizirani dijagnostički sustav koji se koristi u većini vozila proizvedenih nakon 1996. godine, a u EU je obavezan za sva benzinska vozila od 2001., te dizelska od 2004. godine. [1] U početku je zamišljen kao način za provjeru emisija vozila. Međutim, tijekom godina njegov opseg se značajno proširio, a u današnje vrijeme njime je moguće pratiti i analizirati aspekte različitih sustava vozila. Osim prikupljanja podataka, generira i dijagnostičke kodove koji se koriste za jednostavnije otkrivanje kvarova i problema u vozilu.

OBD-II sustavi evolucija su ranijeg OBD-I standarda i dizajnirani su za nadzor kritičnih sustava vozila. Sastoje se od mreže različitih senzora, središnje elektroničke upravljačke jedinice (ECU) i konektora podatkovne veze (DLC) za vanjski pristup. Senzori su strateški postavljeni u različite dijelove vozila za praćenje parametara poput broja okretaja motora, usisa zraka, emisije ispušnih plinova i statusa sustava goriva.

ECU je mozak OBD-II sustava. Kontinuirano prikuplja podatke sa senzora, analizira ih i pohranjuje relevantne informacije. OBD-II koristi različite protokole za komunikaciju s ECU-om. Najčešće se koriste neki od sljedećih protokola: SAE J1850 PWM (široko pulsna modulacija), SAE J1850 VPW (varijabilna širina modulacije), ISO 9141–2, ISO 14230 KWP2000 i ISO 15765 CAN. Protokol koji se često koristi je ISO 15765-4 - CAN i smatra se standardom koji će koristiti sva vozila za OBD-II komunikaciju s ECU. [2] Pristup sustavu ostvaruje se putem Data Link Connector-a (DLC) koji se obično nalazi ispod ili u blizini upravljača vozila. OBD-II konektor jest standardizirani 16-pinski konektor (Slika 1.).

Dijagnostički kodovi kvarova (DTC): Kodovi koji se generiraju kada ECU detektira anomaliju u radu vozila. Najčešće ukazuju na kvarove u sustavima automobila, primjerice greške na motoru, mjenjaču ili senzorima.

Podaci o radu vozila: Podaci koji se očitavaju u stvarnom vremenu kao što su brzina motora (RPM), brzina vozila, položaj papučice gasa, kočnica i status otvaranja zračnog jastuka.

Informacije o ciklusima vožnje: Radna povijest vozila, primjerice vremena početka vožnje i zaustavljanja, što može biti korisno u utvrđivanju vremenskih okvira u forenzičkim slučajevima.

Podaci o statusu vozila: Informacije o statusu različitih senzora na vozilu, na primjer napon akumulatora, temperatura.

Različiti alati, različitih složenosti, mogućnosti i principa rada mogu se koristiti za pristup podacima putem OBD-II standarda.

Ručni OBD-II čitači sastoje se od priključnog kabela, računala i zaslona za pregled podataka o vozilu. Mogu biti jednostavni i služiti samo za očitavanje dijagnostičkih podataka, a mogu služiti i profesionalcima za obavljanje forenzike svih sustava vozila. Na slici 2. vidljiv je primjer jednog standardnog ručnog alata za OBD-II dijagnostiku.

Sve češće se u svrhu dijagnostike koriste mobilne aplikacije koje se povezuju s OBD-II čitačem putem USB ili Bluetooth veze. To su aplikacije za iOS i Android poput Car Scanner, OBD Doctor, OBDeleven i slično. Moderni adapteri mogu koristiti i GPS te celularnu tehnologiju za prijenos podataka, čime se udaljeno može pristupiti podacima vozila.

Računalo se može povezati s OBD-II sučeljem automobila koristeći USB adapter. Posebnim programima uspostavlja se komunikacija s vozilom i dekodiraju se podaci. Prednosti računalnih programa su mogućnost bilježenja veće količine podataka, grafički prikaz i veći broj opcija.

Loggeri su diskretni uređaji koji se povezuju na OBD-II konektor i bilježe različite podatke tijekom rada vozila te ih spremaju za kasniju obradu. Podaci se mogu koristiti za dijagnostiku, nadgledanje flote, ali i forenziku nesreća što ih čini poželjnima osiguravajućim kućama.

U području OBD-II forenzike, metodologija obuhvaća dvije kritične faze: prikupljanje podataka i analizu podataka, a obje zahtijevaju specijalizirane alate i vještine. Proces prikupljanja podataka započinje odabirom odgovarajućih alata. Oni se kreću od osnovnih OBD-II skenera, kao što je primjerice popularni ELM327 koji se koriste za čitanje kodova grešaka, do naprednijih dijagnostičkih alata koji mogu izdvojiti detaljne podatke o radu svih sustava vozila. U forenzičke svrhe bitno je koristiti alate koji mogu pristupiti podacima bez njihovog mijenjanja, održavajući integritet podataka. Spajanje na OBD-II sustav vrši se isključivo fizičkom vezom putem prethodno opisanog OBD-II konektora.

Nakon prikupljanja podataka, počinje faza analize. U ovoj fazi vrši se dekodiranje informacija dohvaćenih iz sustava vozila. Dijagnostičke kodove kvarova, na primjer, treba protumačiti kako bi se razumjeli problemi koje je označilo računalo vozila. Ovi podaci pružaju uvid u stanje i performanse vozila, osobito u vrijeme prije i tijekom incidenta.

Specijalizirani softver igra ključnu ulogu u ovoj fazi. Ovi programi mogu analizirati velike količine podataka, pomažući vizualizirati uzorke, dekodirati složene skupove podataka i rekonstruirati događaje. Sposobnost softvera za rukovanje različitim formatima podataka i protokolima od vitalnog je značaja, s obzirom na varijacije između različitih proizvođača vozila.

Primjer softvera koji se često koristi području OBD-II forenzike jest Bosch CDR (Crash Data Retrieval). Od 2000. godine se koristi u forenzici za prikupljanje podataka sa sustava za zapis podataka o događajima u vozilu, eng. Event Data Recorder (EDR), odnosno kontrolnog modula zračnih jastuka.[4] Prikupljaju se sistemski podaci, podaci prije određenog događaja, te podaci u trenutku događaja. Sistemski podaci mogu reći jesu li osobe bile vezane, očitanje obrtomjera, vrijeme i slično. Prije nezgode može se iščitati brzina, položaj gasa, kočnice i volana, aktivacija ABS-a i slično. Primjer grafičkog prikaza ovih podataka vidljiv je na slici 3. U trenutku nezgode može se odrediti trajanje, magnituda i smjer udara.

U području OBD-II forenzike dolazi do različitih ograničenja koja mogu utjecati na izdvajanje, analizu i interpretaciju podataka. Jedan od primarnih tehničkih izazova leži u složenosti i raznolikosti OBD-II sustava. Vozila različitih proizvođača, a i različiti modeli istog proizvođača mogu imati različite OBD-II konfiguracije i izlazne podatke. Ova nedosljednost otežava standardizaciju ekstrakcije podataka i postupaka analize, a to može dovesti do poteškoća u obuci forenzičkih stručnjaka i razvoju univerzalno primjenjivih alata i tehnika.

Sljedeće, još jedan izazov stvara osiguravanje pouzdanosti i cjelovitosti podataka ekstrahiranih iz OBD-II sustava. Čimbenici kao što su nepotpuni podaci, nedostatak vremenskih oznaka zapisanih podataka i mogućnost prepisivanja podataka mogu utjecati na točnost i korisnost informacija. Isto tako, u nekim slučajevima postoji rizik od neovlaštenog mijenjanja podataka, bilo namjerno ili slučajno, što bi moglo ugroziti analizu.

Kako automobilska tehnologija napreduje, pojavljuju se novi izazovi. Električna i autonomna vozila predstavljaju nove vrste podataka i sustava koje forenzičari moraju razumjeti i protumačiti. Evolucija tehnologije vozila također postavlja pitanja o budućoj kompatibilnosti i učinkovitosti trenutnih OBD-II forenzičkih metodologija.

U zaključku, OBD-II sučelje služi kao vitalni alat koji omogućuje pristup zamršenoj mreži sustava vozila, uključujući senzore, kontrolne jedinice različitih sustava vozila i sami ECU. Sposobnost izvlačenja i analize podataka koristeći ovo sučelje nudi prilično dobar uvid u ponašanje i uvjete vozila, što je ključna komponenta u širokom rasponu forenzičkih istraga. Razmišljajući o važnosti OBD-II forenzike, jasno je da će, kako vozila budu napredovala tehnološki, uloga OBD-II u forenzičkoj znanosti samo rasti. Istraživanjem ove teme, ali i cjelokupnog područja automobilske forenzike, dolazi do izražaja nužnost stalne prilagodbe, učenja i razvoja vještina i alata kako bi se ostalo u toku s razvojem novih tehnologija.

Video prezentacija

[1] https://en.wikipedia.org/wiki/On-board_diagnostics

[2] F. Sumaila, H. Bahsi, [2022]., Digital forensic analysis of mobile automotive maintenance applications

[3] https://www.flexihub.com/oobd2-pinout/

[4] C. A. de Costa Lopes, [2017]., OBD Data Collection: Methodology and Protocol in Accident Cases

[5] https://abforensics.com/bosch-cdr-crash-data-retrieval/